Održana tribina u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta

U povodu obilježavanja 27. januara – Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta Univerzitet u Sarajevu je zajedno sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava organizirao tribinu pod nazivom „Sjećanje na žrtve Holokausta“ koja je održana u srijedu 3. februara 2016. godine.
Tribina je otvorena obraćanjima prof. dr. Faruka Mekića, prorektora za naučnoistraživački i umjetničkoistraživački rad Univerziteta u Sarajevu, i dr. Rasima Muratovića, direktora Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Izlagači na održanoj tribini, dr. Elias Tauber,  mr. Sabina Subašić-Galijatović i mr. Zilha Mastalić-Košuta, govorili su o temama koje u javnosti nisu obrađivanje ili su rijetko obrađivanje, a odnose se na antisemitsku propagandu, stradanje djece u Holokaustu i Mostar kao mjesto spašavanja Jevreja Jugoslavije.

 Dr. Elias Tauber govorio je o antisemitskoj propagandi i djelatnosti ustaških vlasti na primjeru „Sarajevskog novog lista“ i izložbe „Židovi“ koja je bila postavljena u Zagrebu, a zatim i u Sarajevu 1942. godine.
„Nakon proglašenja Nezavisne države Hrvatske i uspostavljanja ustaškoga režima – 10. aprila 1941. godine – štampa i novinarstvo u cijelosti su se našli pred radikalnim zaokretom. Totalan raskid sa dotadašnjim novinarstvom u Kraljevini Jugoslaviji i žurnalističkim tradicijama, otprije inauguriranim na različite načine, bio je temeljit i bespogovoran“, naveo je dr. Tauber, te istakao da je propagandna mašinerija Nezavisne države Hrvatske, da bi brže riješila pitanje otpreme Jevreja i njihovo obespravljivanje, utjecala na stanovništvo, rušeći stotine godina dobrosusjedskog suživota, prijateljevanja, poslovanja i saradnje.
„Bilo je to, definitivno, najteže učiniti baš u Sarajevu, gdje su odnosi između svih naroda bili u granicama visoke tolerancije i zajedničkog suživota, u kojem su Jevreji imali zaista izuzetno povoljan status zahvaljujući svom ogromnom učešću u razvoju grada i njegove ekonomije, prosvjete, kulture i nauke. Zato je, vjerovatno, Sarajevo i bilo posebna meta nacističke propagande kroz institucije Nezavisne države Hrvatske“, naglasio je dr. Tauber.
Istakavši da su značajnu ulogu u formiranju kolektivne svijesti i permanentne podrške ustaškom pokretu i ustaškoj državi (Nezavisnoj državi Hrvatskoj) dali mnogi listovi, a da je među njima prednjačio „Sarajevski novi list“, čija je osnovna politika bila da od samog svog nastajanja pa do 3. maja 1945. godine neprestano piše protiv komunista, masona i Jevreja. To pisanje se, kako je naveo dr. Tauber, pojavljivalo kroz različite forme novinskih napisa: od antisemitskih tekstova, izvještaja sa ratišta, proglasa, naredbi, zakonskih odredbi ali i kroz antisemitski humor i karikaturu koji su bili obilno zastupljeni na stranicama ovog lista.
„Zato ukazivanje na pisanje 'Sarajevskog novog lista' u periodu 1941–1945. treba da pokaže svu sistematičnost u pokušaju da se obezvrijede sve vrline jevrejskog naroda i da se opravda zločin i oduzimanje i pljačkanje jevrejske imovine“, naglasio je dr. Tauber i dodao: „Antisemitska propaganda pomogla je i olakšala ugnjetavanje i teror nad Jevrejima, njihovo obespravljivanje i pljačkanje i na kraju transportovanje u logore smrti iz kojih se skoro niko nije vratio.“

Mr. Sabina Subašić-Galijatović je, govoreći o stradanju djece u Holokaustu, naglasila da se ovoj temi govori malo ili skoro nikako i u školskim udžbenicima pa i u cjelokupnoj historiografiji Bosne i Hercegovine. U toku svog izlaganja naglasila je da je u radu o temi „Stradanje djece u Holokaustu“ pokušala obraditi temu stradanja Jevreja Bosne i Hercegovine, posebno djece, te vidjeti kako i gdje su svoja stradanja okončali naši sugrađani, od njihovog hapšenja, pa do sabirnih logora u Sarajevu i BiH kroz koje su prošli, koncentracionih logora u kojima su bili zatočeni Jevreji iz Bosne i Hercegovine, od Kruščice pored Viteza do Auschwitza i, konačno, mjesta pogubljenja.
„Pokušavši da stavimo imena na teške brojeve, na osnovu originalnog elaborata Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača za Bosnu i Hercegovinu, sačinili smo tužnu listu imena i prezimena naših malih sugrađana, jevrejske djece Sarajeva koja su stradala u Holokaustu. Njih 1308 je izgubilo svoje živote u najtežim okolnostima i to je minimalni broj djece budući da za veliki dio žrtava nedostaju podaci“, istakla je mr. Subašić-Galijatović, te naglasila da je porazna činjenica da u Sarajevu danas ne postoji nijedna ploča, niti jedna oznaka mjesta njihovog zatočenja, sabirnih logora, niti imena naših malih sugrađana.

O temi „Mostar – sklonište Jevreja Jugoslavije“ govorila je mr. Zilha Mastalić-Košuta, te je istakla da je u Mostaru u Drugom svjetskom ratu bilo sklonište Jevreja Jugoslavije, ali i da se sjećanja na žrtve Holokausta danas u tom gradu ne njeguje na pravi način.
„Prošlost treba zabilježiti i zapisati sve što se desilo detaljnim istraživanjem i kritičkim osvrtom na izvore i literaturu, ali se moramo okrenuti budućnosti. Jedino pisanjem i obrazovanjem dat ćemo pozitivnu poruku svijetu i krenuti dalje“, navela je mr. Mastalić-Košuta podsjetivši da je Mostar 1989. godine od Saveza jevrejskih općina Jugoslavije dobio Megilu – zahvalnicu za spašavanje Jevreja u toku Drugog svjetskog rata.